Branko Baćović

Archive for 2015|Yearly archive page

SLAVA NAM (srp, slo)

In Za tatu on 19 februara, 2015 at 09:19

Toliko dugo je čekao da ga vole
da je istrunuo u prolazima
koja dodiruju dva sveta.
Našeg i njihovog.

Da li je on sa ove strane plavetnila
koje veruje
Ili je plavetnilo sa one strane njega
koji ne veruje,
ali me gleda sa ponosom
koji mu daje krila
da otkriva zašto je patnjom
branio svoje bunkere straha
i zašto je u dim uvijao svoje srce
koje plače –
ostavljajući tigra u meni
da beži od smrti
nošen njenom fascinacijom
dotičući večnost
slovima od žada. Pročitajte ostatak ovog unosa »

GRANICA SVETOVA

In Proza on 7 februara, 2015 at 11:58

Neki su odlazili gore, neki dole. Neke je privlačilo svetlo a neke tama. Podeljeni po interesima, željama, propustima, stremljenjima, udaljenošću od sebe, od svojih snova, od mogućnosti da lete gde god ih želja nosi, bez srama i stida uklještenog u socijalnom obrazcu ponašanja svakog i najmanjeg plemena, potpuno nebitno da li živećeg u džungli smoga ili amazonske kiše.

Pročitajte ostatak ovog unosa »

LAVIRINT

In Pesma u prozi on 30 januara, 2015 at 09:00

Koliko ima od tebe do osećaja krivice? Jedan korak ili dva? Tri meseca, pola života? Koliko često te viđam sa njom? Svakog leta kada je sunce visoko na nebu, ili kada ulaziš u taxi koji te vodi oko grada koji nikada ne spava, brujeći u svoj svojoj silini, ne dajući ti da spavaš slušajući otkucaje tvoga srca uzbuđenog kao prevaziđena slabost urezana u tarabu prohujalog a rado viđenog vremena na vrhovima visokih planina kratkih dana, ušuškanih oko oštrice svežeg vazduha koji svojim šibanjem označava svaku boru uspeha ovenčanog osmesima belih pasa umiljatih bezvremenih očiju. Pročitajte ostatak ovog unosa »

MISTER DŽO I SNOVI 

In Razmišljanja on 19 januara, 2015 at 10:19

Strahovi su se lepili po tavanici. Da li si to ti mister Džo? Tajanstveni čovek koji noću plaši decu hodajući im po snovima ili je to samo ruka paklene nesigurnosti iz prošlog života, koga si mislio da ćeš zaboraviti, a koja te sledi još od momenta kada si hteo da postaneš mrav, da promeniš ugao gledanja iz koga i kolibe izgledaju kao samostani na liticama mora videvši ga prvi put sa pet godina, ali si bio uplašen i zbunjen, i nisi mogao da nađeš prijatelje sa kojima bi pecao ribu na razburkanim talasima dok vetar čupa drveće i odnosi ih daleko od autoputa kojim tvoj otac nije hteo da ide. Nije znao da vozi, nije znao da peva, mnogo toga mister Džo nije znao. Pa šta! Kakve to veze ima?

Pročitajte ostatak ovog unosa »