Branko Baćović

MASKA DO JAJA

In Satira on 6 novembra, 2011 at 06:06

Postoje razne maske. Na primer postoji “Komšijska maska”. Ideš ulicom i sretneš komšiju koji stanuje sprat iznad tebe, i kažeš mu:

*

– Dobar dan komšija, kako ste?

I ne samo da mu kažeš, nego se i nasmeješ. Možda mu čak i poručiš da pozdravi ženu, i pitaš ga kako su mu deca u školi, a u stvari bi mu najradije nabio onaj daljinski od muzičkog stuba kojim njegov sinčić pušta muziku od rane zore ili mu olupao klompe o glavu koje nosi po kući. Ali to ne uradiš, nego lepo staviš “Komšijsku masku”, a u sebi misliš: – Jeste da je doktor psihijatar, ali nisam ja pacijent i ne mora da mi sere po glavi!

E, naš, odnosno moj, komšija nije nabio tu masku na glavu nego je nabio takozvanu “Ne-komšijsku masku”. Pozvonio je na vrata i tiho se izdrao na sve nas – da on razume što ja sviram klarinet, pošto idem u muzičku školu, da on razume što moj brat svira violinu, pošto i on ide u muzičku, ali da ne razume što nas dvojica nosimo klompe! Izgledao je kao kikirez, to su oni ratoborni petlići koje sam video na selu, ili kao onaj šašavi petao koga sam video u crtanim filmovima. E tada je ćale, umesto da nabije tu istu “Ne-komšijsku” ili bolje rečeno “Kikirez masku”, nabio “Komšijsku”, pa mu nije odbrusio – da se onda on više ne parkira ispred naše garaže i da će mu, ako ga sledeći put vidi, izbušiti kuhinjskim nožem gume na onoj njegovoj šklopociji od auta, nego je rekao da ćemo baciti klompe a usput mu se čak i osmehnuo. Kasnije je, u razgovoru sa mojim bratom i sa mnom skinuo “Komšijsku” i nabio “Vaspitno-popravnu masku” dreknuvši kako moramo da bacimo te proklete drvene papuče!

Iii recimo “Društveno-prihvatljive maske”. Vraćaš se umoran sa posla, utrčavaš sav zadihan u autobus, ne bi li stigao na vreme na večeru da ti žena ne bi zvocala ili da ne bi muž zvocao, ako već uopšte neko mora da zvoca, i sedaš na stolicu. Ali ne zadugo, pošto već na sledećoj stanici ulazi baba ili deda, po sred termina kada se ljudi vraćaju sa napornog rada, i kreće opasno da ti se približava. Penzioner može bilo kada da se vozika po autobusima, ali ona odnosno on to ne rade, nego biraju najnezgodniji termin u danu! Gledaš kako se u onoj gužvi pomera prema tebi i najradije bi pogledao u stranu kao da je ne vidiš, ili dreknuo:

– Pa kuda si krenula pobogu baba, po sred srede kada je najveća gužva, zar nemaš pametnija posla?

Ali ne, ti se okrećeš prema babi, razvlačiš usiljen osmeh i govoriš joj:

– Izvinite, da li biste hteli da sednete?

Ona sedne a ti psuješ u sebi. Naravno to niko ne čuje i ti postaješ društveno zamaskiran odnosno društveno prihvatljiv. Nema veze što se baba možda vozika po gradu iz dosade ne bili se osetila važna i prihvaćena, to nije bitno, bitno je da si ti društveno prihvatljiv.

Postoji na primer i “Moralna maska”. Kresnuo bi ti onu komšinicu sa petog sprata, ili sestrinu drugaricu, ili ženinu sestru, ali nećeš. Svi znamo da se ne s… tamo gde se jede. Nije bitno što, zbog maske koja se zove “Harmonična porodica”, niko ne kapira da ti sa svojom ženom ne spavaš više od tri godine, nego jednostavno ne može zbog toga što to nije moralno prihvatljivo. Znači, komšinicu ne možeš zbog komšiluka, sestrinu prijateljicu zbog sestre, a ženinu sestru zbog toga što bi posle imao dve žene sa kojima ne spavaš tri godine, a onda bi morao da se ubiješ. Naravno, ni to nije moralno prihvatljivo, a i šta bi rekao sused odozdo ako bi pukao konopac pa bi pao na pod?

– Pa komšija, zar se nismo dogovorili da vam deca, pored klarineta i violine, ne započinju sa sviranjem bubnjeva!

E, tada bi mu najradije razbio klarinet o glavu, ali pošto to ne bi bilo društveno, moralno a ni komšijski prihvatljivo to ne uradiš nego ga samo u sebi oteraš u tri lepe materine, što je kod nas u određenim slučajevima moralno prihvatljivo, i lepo mu se nasmeješ.

Ili recimo “Ljubavna maska”. Na njoj piše tekst upućen ženi i ljubavnici i sestrinoj prijateljici i ženinoj sestri – ja volim samo tebe!

Osim “Ljubavne” je popularna i “Maherska maska”. To je ona maska u obliku velikog muškog polnog organa, od milošte zvana “Kur-maska”. Toliko bi hteo da si neko i nešto, pa nabiješ tu masku u dupe i hodaš kao da si oslobodio tri grada i sereš. Sereš, ali na usta, pošto znaš ako izvadiš motku, pardon masku iz dupeta sraćeš i na druge rupe i to od straha. E da to ostali ne vide, koristiš “Kur-masku” umesto toalet papira.

Ili na primer “Religiozna maska”. Svi se kao nešto mole, pa ajde kao i ti. Svi se nešto venčavaju u crkvi pa ajde i ti, iako ti nije jasno zašto sveštenik masno naplaćuje venčanje a božiji je čovek? Zašto ne pošalje Bogu račun, nego od tebe traži novac? I ne samo to, nego neće ni na sahranu da ti dođe bez keša. E sada, ili će tvoja duša da ode u pakao zato što mu nisi platio ili će njegova? To ne znaš, ali znaš da moraš da platiš, a povrh svega moraš da mu poljubiš ruku kao da je sa njom dodirivao Svetog Petra a ne Svete Dolare!

Postoji i “Društveno-politična maska”. Ona je poslednjih godina veoma popularna. Sada svi viču:

– Živela njihova partija! – pa moraš i ti.

A pre, u zlatna vremena, imao si svoju rođenu masku i svoju rođenu toljagu, pa si lepo otišao do susednog plemena, zveknuo svoju buduću ženu po glavi, tek toliko da shvati da je tvoj društveno-politični sistem najefikasniji, i odvukao je u svoju pećinu gde si joj već objasnio povoljnosti tvog sistema a ne sistema većine. Ili recimo ona. Ona bi pre kao Amazonka isekla mačem jednu sisu i time dokazivala kako i bez nje može odlično da funkcioniše njen sistem. Danas bi verovatno ugradila još jednu: dve za decu i jednu za muža da može da se igra kada sve društveno-politički ispegla, usisa i počisti.

Ima još raznoraznih maski, ali ne bih više o tome. Dakle, sada će vam biti jasnije zašto ljudi vole maskenbale. Tada mogu lepo da skinu sve ove maske i nabiju papirnatu na glavu. Onda mogu da spavaju sa sestrinom prijateljicom, mogu da uhvate komšinicu za grudi, da poljube popa u dupe, da oteraju predsednika u tri vražije i mogu na glas da viknu da im je žena frigidna i da može da svrši samo ako je testeriše bataljon vatrogasaca u zgradi koja plamti, ili ona može da drekne kako joj muž ima mali intimni organ ali zato njegov brat ima veliki, a sinovljev prijatelj još veći. Tada, na maskenbalu možeš sve da oteraš gde god hoćeš, možeš i go da skočiš sa petog sprata sa psećom ogrlicom oko vrata i bičem u ruci. Sve to možeš zato što si skinuo sve maske a za papirnatu te boli k…!



Priča  je nagrađena na konkursu eXperiment na temu: Maska. (nov. 2011) 

Više na: eXperiment 


Tekst: Branko Baćović

Crtež: Danijel Trstnjak


  1. Uf, Branko prijatelju, imam svoj set životnih maski. Za svaku priliku i određeni momenat po jednu. Na neke maske mi je već davno „pala prašina“ jer ih ne nosim. Možda nemam vremena, al’ u svakom slučaju, što da naše lično JA, bude svakome na izvolte………
    Bolje ovako – neka se „rukuju“ sa našim maskama, lako ćemo je skinuti tamo gde treba 😉

  2. Druže, juče sam ti poslao knjigu. Nadam se da će stići do petka. Javi mi obavezno.

  3. A sta je sa maskom Brand-a? Kada kupovinom skupocenih brendiranih stvari pokusavamo da pobedimo svoje frustracije. Bitno nam je da Porsche-om idemo na pijacu, da mamu pozovemo sa svog iPhone-a poslednje generacije, da e-mail proveravamo na svom najnovijem Mac-u. Nebitno je sto gumu ne umemo da promenimo, sto bi se nasa mama obradovala jednako i da smo je pozvali koristeci Nokiju od pre 10 godina, sto o racunarima znamo tek toliko da ih ukljucimo i obican PC sa Windows 98 (ja glasam za Ubuntu al on zahteva ipak neko minimalno znanje) bi nam savrseno zavrsio sav posao.

    Nesigurnost i frustracija! Kada bi smo bili potpuno sigurni u sebe u svim aspektima zivota i izborili se sa svojim frustracijama, maske bi pale same od sebe.

    • To su tehnološke maske potrošačkog društva…

      „Moramo“ da ih nosimo i menjamo češće od gaća da bi industrija rasla i razvijala se od 3, 5 ili 105% i da bi neki drugovi punili džepove. Mi samo treba da smo „zadovoljni“ da šaljemo porukice, punimo benzin u autiće, jurimo najnoviji program za komp, i jedva čekamo na novu masku 😉

      Sreći nikada kraja 😉

  4. To su te „maske“ koje su mi se baš dopale…
    mislim, ne maske kao maske, već tvoj umetnički rad na zadatu temu: )))

    pozdrav tebi 🙂

    • Haha…

      Na momente sam se osećao kao u školi… Nisam baš voleo zadate teme… I mislio sam da treba da me spopadne inspiracija pa da nešto napišem… Ali, izgleda da nije tako… Svi mi imamo negde inspiraciju… i ako malo pročeprkamo iza naših maskice… inspiracija izleti kao metak… … … … što se nama svima dogodilo na ovu zadatu temu 🙂

      Hvala… i tvoja maska iznenađuje… 🙂

      Pozdrav…

  5. Toliko sam se maski nagledala u životu, da zaista više nemam snage. Ni sama ih nisam stavljala. Sa komšijama „odmah pičvajz“, nema više ništa da se trpi. Ne smetam drugima, neću da mi smetaju.

    Sa 58. godina u dupetu, nemam više živaca nikome da tolerišem bezobrazluk.

  6. Ako si ti zadovoljna sa postignutim komunikacionim rezultatima… onda nema frke…

    Ni ja nisam za bezobrazluk, javašluk… itd 🙂

  7. A šta je sa maskom od jaja i medom? ‘el se to računa? 😀

  8. Haha…

    pa može i ona od krastavaca i onim zelenim mazivom koje ne znam šta je hehe 🙂

  9. Svi stavljaju maske čak i oni koji tvrde da idu bez njih. Odlično si ih opisao… 😉 😀 Naravno, čestitam! 🙂

  10. Verovatno da je tako… 🙂
    Hvala 🙂

  11. … 😀 … 😀 … 😀

  12. Najpre da još jednom pohvalim Exx-a i njegovu akciju. Oduševljena sam tvojom „maskom“ čak sam je odštampala i slala na čitanje. Šta više da kažem, sjajno 🙂

  13. Dobrodošla…

    Da, dobra osnova za druženje i za razgibavanje sivih ćelija u mozgu i onih manje sivih u grudima…

    Hvala za tekst…

    Valjda će biti još sličnih prilika za druženje…

  14. Ja od sve salate najvise volim meso 🙂 sjajno Branko , ali ilustracija jebe kevu 🙂

  15. Branko, tekst je fenomenalan. Maske su na svima, neko ih ima toliko da više ni sam ne zna koje, a neko ih koristi sporadično, ali ih ipak koristi. Ne znam ni jednu jedinu osobu koja nema nijednu masku na licu.

Postavi komentar