Toliko dugo je čekao da ga vole
da je istrunuo u prolazima
koja dodiruju dva sveta.
Našeg i njihovog.
Da li je on sa ove strane plavetnila
koje veruje
Ili je plavetnilo sa one strane njega
koji ne veruje,
ali me gleda sa ponosom
koji mu daje krila
da otkriva zašto je patnjom
branio svoje bunkere straha
i zašto je u dim uvijao svoje srce
koje plače –
ostavljajući tigra u meni
da beži od smrti
nošen njenom fascinacijom
dotičući večnost
slovima od žada.
Slava mu.
Slava njima.
Slava nama koji smo
izgubili njih koje smo voleli
pa makar taj neko bio i mi sami.
Ali i dalje hodamo.
SLAVA NAM
Čakal je tako dolgo da bi ga imeli radi
da je strohnel v prehodih,
ki se dotikajo dveh svetov.
Našega in njihovega.
Je on na tisti strani modrine,
ki veruje,
ali je modrina na tisti strani njega,
ki ne veruje,
pa me vseeno gleda z ponosom,
ki mu daje krila,
da odkriva zakaj je s trpljenjem
branil svoje bunkerje strahu
in zakaj je v dim obvijal svoje srce, ki joče –
puščajoč tigra v meni da beži pred smrtjo
nošen z njeno fascinacijo
dotikajoč večnost
s črkami iz jantarja.
Slava mu.
Slava njim.
Slava nam, ki smo izgubili njih,
ki smo jih ljubili
čeprav tudi smo tisti nekdo bili mi sami.
Ampak še vedno hodimo.
Pesma & foto: Branko Baćović
Prevod: Na žalost nemam evidenciju
Slava svima! 😦
Slava im…
Svaka izgovorena sveti poklon globalnih razmjera, ali neka i dalje neizbrisivi kristali pišu neizbrisivu ljubav vječnosti do srca koja su tu i koja će dolaziti kroz vijeke-vjekova…hodom ponosa!!!!!
Tako je. Nemam šta da dodam 🙂